Iz studije se doznaje da u Južnoj Africi samo 19% studenata upisuje prirodne i primijenjene znanosti, a od ukupnog broja upisanih 56% ne završi studij. Glavni razlog napuštanja studija je siromaštvo. Južnoafrička institucija za osiguravanje kvalitete u VO (HEQC) pokrenula je veliki program razvoja kapaciteta, kako bi prije provjere kvalitete osigurala da sve institucije uopće steknu uvjete za zadovoljavanje kriterija (razvoj kapaciteta ostaje jedan od temeljnih djelatnosti ove ustanove). Prvenstveno je vanjska provjera razvoja internih sustava za osiguravanje kvalitete (audit) natjerala visoka učilišta da promisle svoje politike u vezi jednakosti pristupa i jednakosti . I Australija je uvela provjeru socijalne svijesti institucija u procjenu njihovih internih sustava kvalitete, a osobito važnim pokazala se javna dostupnost, ne samo svih izvješća izrađenih tijekom ovih procjena, već i primjera dobrih praksa.
Brazil je 1988. otvorio visoko obrazovanje privatnicima, da bi 1994. radi procvata institucija sumnjivih standarda bio prisiljen postrožiti kriterije kvalitete. Promjenom vlasti, prepoznata je uloga sveučilišta ne samo u gospodarskom razvoju zemlje, nego i u emancipiranju stanovništva i demokratizaciji zemlje. Ovo se očitovalo u uvođenju novog sustava financiranja studenata, kojim je napušten dotadašnji sustav kreditiranja, a uvedene socijalno osjetljivije mjere poput stipendija za socijalno ugrožene skupine studenata, što je bilo nužno u zemlji u kojoj si 25% srednjoškolaca ne može priuštiti studiranje, čak ni ako je ono potpuno besplatno. Osiguravanju kvalitete, osim u svijetu uobičajenog vrednovanja institucija i programa, pridodano je i nacionalno testiranje određenog uzorka studenata na prvoj i četvrtoj godini studija. Obje godine polažu jednake testove, koji sadrže opći dio i statistički upitnik te pitanja koja se razlikuju po područjima studija – rezultati na testu nemaju posljedice za studente koji ih polažu, nego za institucije koje ih obrazuju. Pritom je zanimljivo da je uvođenje izuzeća od poreza na stipendije i povećanje broja siromašnih studenata izazvalo snažan otpor profesionalnih udruženja i akademske zajednice, koji su držali da kvantiteta nužno uništava kvalitetu, a testovi su pokazali da upravo studenti koji bez ovih mjera ne bi ni upisali studij postižu bolje rezultate od svojih vršnjaka.
Indija provodi socijalne politike usmjerene prvenstveno na žene i studente s invaliditetom, međutim s relativnim uspjehom, budući da iste nisu uklopljene u sustav osiguravanja kvalitete.
Izvješće zaključuje da je potrebno i korisno uklopiti politike jednakosti u politike i postupke vanjskog osiguravanja kvalitete te osigurati naknadno praćenje i dodatna financijska sredstva za institucije koje smatraju da su im potrebna poboljšanja. (priredila: Đurđica Dragojević, izvor: UNESCO/International Institute for Educational Planning).