Djelatnost visokog obrazovanja, znanstvena i umjetnička djelatnost od interesa su za Republiku Hrvatsku te su dio međunarodnog, posebno europskog obrazovnog, znanstvenog i umjetničkog prostora.
Temeljem Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN 119/2022) visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na:
- europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji te europskom sustavu visokog obrazovanja,
- otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici,
- uzajamnosti i partnerstvu pripadnika akademske zajednice,
- nedjeljivosti i visokoj kvaliteti nastavnog rada i znanstvenog istraživanja odnosno umjetničkog stvaralaštva na sveučilištima,
- jedinstvu stručnog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specifična stručna znanja i vještine, konceptu cjeloživotnog obrazovanja, obvezi razvijanja društvene odgovornosti studenata i drugih članova akademske zajednice te interakciji s društvenom zajednicom.
Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj, u skladu s bolonjskim sustavom, ima trocikličku strukturu koja obuhvaća prijediplomsku, diplomsku i poslijediplomsku razinu.
Visoka učilišta u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti visokog obrazovanja te znanstvene, umjetničke i stručne djelatnosti.
Visoka učilišta su sveučilište, fakultet, umjetnička akademija i veleučilište te se osnivaju kao javna ili privatna visoka učilišta. Iznimno, javno visoko učilište osnovano za potrebe vojnog, policijskog i diplomatskog obrazovanja može biti ustrojeno kao ustrojstvena jedinica nadležnog tijela državne uprave.
Visoka učilišta mogu ustrojiti programe stručnog usavršavanja za potrebe cjeloživotnog učenja kojima se stječu kompetencije usklađene sa standardom zanimanja ili skupom kompetencija i standardom kvalifikacije ili skupom ishoda učenja iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira te razlikovne obveze studenata za potrebe promjene studija odnosno upisa na studij, dovršetka ranije započetog studija i priznavanja kompetencija stečenih izvan studija, a koje su uvjet za upis na studij.
Program stručnog usavršavanja za potrebe cjeloživotnog učenja ne smatra se studijem, a može se financirati putem vaučera u svrhu pristupa tržištu rada.