Skoči do sadržaja

Treba li na promjene u svijetu visokog obrazovanja odgovoriti jedinstvenim međunarodnim skupom standarda za osiguravanje kvalitete, bila je glavna tema sastanka CIQG-a (Council for Higher Education Accreditation’s International Quality Group), koji je u siječnju održan u Washingtonu.

Godišnji sastanak CIQG-a okupio je profesionalce, istraživače s institucija visokog obrazovanja i nacionalne, regionalne i globalne organizacije za osiguravanje kvalitete, državne dužnosnike, kreatore politika i studente. Budući da je visoko obrazovanje danas postalo izrazito internacionalno, raspravljalo se o tome je li potrebno razviti globalni skup standarda za osiguravanje kvalitete ili ti postupci trebaju biti prvenstveno nacionalni ili regionalni.

Da međunarodni standardi za osiguravanje kvalitete nisu nužno u nesuglasju s nacionalnima, pokazuje primjer Ujedinjenog Kraljevstva – svaka od država ima vlastite specifične politike i tijela nadležna za kvalitetu u visokom obrazovanju, a uz te sustave, postoji i nacionalni okvir za osiguravanje kvalitete koji ih sve obuhvaća. Korist za studente je vrlo značajna: jedinstvena razina kvalitete u različitim zemljama, što olakšava i potiče mobilnost.

Uz poticanje mobilnosti, naglašene su i druge prednosti: jedinstveni skup standarda olakšat će međunarodnu usporedbu i doprinijeti njenoj učinkovitosti; unaprijediti sustav visokog obrazovanja i priznavanja izvrsnosti, olakšat će se suradnja između institucija visokog obrazovanja u svijetu, a studentima biti osigurana ujednačena kvaliteta.

Međutim, postavljeno je pitanje tko će imati legitimitet za donošenje međunarodnih standarda. Jedan je od nedostataka i to što će takav skup standarda biti teško mijenjati, usporit će promjene i kao takvi neće biti korisni za sektor visokog obrazovanja. Globalno prihvaćanje međunarodnih standarda za osiguravanje kvalitete bit će teško osigurati. U nastojanju da se tim standardima udovolji, postoji opasnost da sustav visokog obrazovanja postane manje osjetljiv na potrebe lokalne zajednice.

Uzimajući u obzir prednosti i nedostatke oba pristupa, sudionici su se složili da je međunarodni skup standarda potrebno definirati tako da se može povezati s nacionalnim sustavom kvalitete.