Skoči do sadržaja

Međunarodni poredak sveučilišta pitanje je o kojem se u području visokog obrazovanja sve više raspravlja. O toj temi piše i Ellen Hazelkorn na University World News-u.

Pojavom međunarodnog rangiranja, nije se očekivalo da će u velikoj mjeri privući pozornost donositelja odluka, akademske zajednice i drugih dionika. Pozicija određenog sveučilišta na međunarodnoj ljestvici pokazuje koliko je ono konkurentno. Tako je poredak 100 najboljih sveučilišta dao doprinos stvaranju statusa elitnih sveučilišta i sveučilišnih brendova. Potaknuo je i transformaciju institucija, a visoko obrazovanje, istraživanje i razvoj pozicionirao visoko na političku agendu, piše University World News.

Rangiranje ima utjecaj na vlade, visoko obrazovanje i društvo u cjelini – s pozitivnim i negativnim učincima.

Usmjereno je na ograničen skup karakteristika za koje je moguća međunarodna usporedba, pa se može reći kako relativno mali skup indikatora određuje razinu kvalitete pojedinog sveučilišta.

Kod rangiranja sveučilišta, u obzir treba uzeti kontekst – je li riječ o javnim ili privatnim sveučilištima, koje su društveno-ekonomske karakteristike studentskog tijela i akademskog okruženja – sve te karakteristike mogu utjecati na institucije i učiniti usporedbu sveučilišta nevjerodostojnom.

S druge strane, rangiranje potiče same institucije da promisle o percepciji koju imaju u javnosti.

U vremenu kada potražnja za visokim obrazovanjem raste, postoji snažna potreba za mjerenjem rezultata, utjecaja i koristi. Razmatranjem kvalitete i produktivnosti sveučilišta na međunarodnoj razini, rangiranje je, raspravu o kvaliteti, preusmjerilo izvan okvira visokog obrazovanja i pozicioniralo je na javnu i političku agendu. Naposljetku, javnost ima pravo znati imaju li institucije kapacitet za donošenje boljih rezultata od onih koje ostvaruju.

Kao odgovor na rangiranje, pojavile su se nove metodologije i novi modeli vrednovanja. Raste zanimanje za vrednovanje i/ili alate za usporedbu sveučilišta, poboljšanje izvedbe studija i iskazivanje međusobnih različitosti. Ti će procesi i postupci, donijeti korisne informacije studentima, poslodavcima i zainteresiranim javnostima, piše Ellen Hazelkorn.