Kvaliteta u visokom obrazovanju tema je kojom se bavi UNESCO-ov International Institute for Educational Planning kroz projekt istraživanja učinkovitosti unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima. Cilj je ovog projekta bio istražiti pristupe i mogućnosti koji mogu poslužiti kao primjer dobre prakse drugim visokim učilištima u kreiranju i razvoju njihovih unutarnjih sustava osiguravanja kvalitete.
Kriza kvalitete u visokom obrazovanju globalna je pojava koja prvenstveno uključuje visoku stopu odustajanja u prvim godinama studija, problem nezapošljivosti diplomanata te narušavanje akademskih standarda. Stoga su gotovo sve države kreirale mehanizme osiguravanja kvalitete, prvenstveno na nacionalnoj razini – osnivajući agencije za osiguravanje kvalitete, a zatim i na razini samih visokih učilišta.
Rezultati UNESCO-va istraživanja pokazali da su postupci unutarnjeg osiguravanja kvalitete potaknuli čitav set reformi na pojedinim institucijama, posebno u segmentima učenja i poučavanja. Isto tako, procesi unutarnjeg osiguravanja kvalitete motivirali su visoka učilišta da poboljšaju sposobnost za donošenje odluka temeljenih na dokazima. Nadalje, sami studenti pokazali su pozitivne stavove prema unutarnjem osiguravanju kvalitete – za njih je unapređenje kvalitete visokoškolskog obrazovanja alat pomoću kojeg mogu povećati svoju zapošljivost. Također, žele da ih se u većoj mjeri uključi u raspravu o unapređenju kvalitete njihove institucije. Istraživanje je također pokazalo da postoji potreba da vodstvo visokog učilišta komunicira svrhu i dobrobiti unutarnjeg osiguravanja kvalitete svim dionicima i da istakne pozitivne učinke na cijelu akademsku zajednicu.