Times Higher Education objavio ljestvicu 150 sveučilišta po zapošljivosti – The Global University Employability Ranking 2016.
Među sveučilištima koja obrazuju najzapošljiviji kadar su ona američka, pa su tako zauzela i sam vrh ljestvice: California Institute of Technology, Massachusetts Institute of Technology i Harvard University. Slijede: University of Cambridge (UK), Stanford University SAD), Yale University (SAD), University of Oxford (UK), Technical University of Munich (Njemačka), Princeton University (SAD) i University of Tokyo (Japan).
Istraživanje je provela francuska konzultantska tvrtka Emerging, a podatke su prikupili kroz online anketu kojom su obuhvatili dvije skupine ispitanika. Obje su skupine uključivale ispitanike iz 20 zemalja: Australija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Italija, Japan, Malezija, Meksiko, Nizozemska, Rusija, Južna Koreja, Španjolska, Švicarska, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD. Prva skupina sastojala se od stručnjaka za zapošljavanje na razini menadžmenta koji su imali iskustvo sa zapošljavanjem i/ili radom s diplomiranim studentima; dok je drugu skupinu činilo 3450 direktora međunarodnih tvrtki.
Pojam zapošljivosti ispitanici su definirali kao skup sposobnosti, stavova i ponašanja usmjerenih prema zapošljavanju, ali i spremnost diplomiranih studenata da se odmah po završetku studija uključe na tržište rada. Isto tako, zapošljivost podrazumijeva kapacitet diplomiranih studenata da posao nađu vrlo brzo nakon završetka studija.
Većina se poslodavaca slaže da su profesionalno iskustvo i visok stupanj specijalizacije najbolji prediktori zapošljivosti: od ponuđenih šest vještina/iskustava ključnih za zapošljavanje, stručnjaci za zapošljavanje su na prvo mjesto stavili profesionalno iskustvo, a na posljednje diplomu prestižnog sveučilišta – iako je njena vrijednost neosporna.
Među prvih deset sveučilišta na ljestvici našlo se i Technical Univeristy iz Munchena. Predstavnici tog sveučilišta smatraju kako dobar plasman duguju iznimnoj povezanosti s industrijom (Bavarska); njihovi profesori rade u tvrtkama kao što su BMW, Siemens i slično što studentima omogućava vrlo jasan uvid u stanje na tržištu. Međutim, sa Stanforda smatraju važnijim cjelokupno iskustvo koje se stječe studirajući, pri čemu misle na povezivanje studenata s različitim ljudima i profesijama kako bi otkrili potencijalna područja interesa koja možda prvobitno nisu niti razmatrali.
Neki od ispitanika naglašavaju važnost široko postavljenog kurikuluma koji studentima pomaže razviti kombinaciju vještina kao što su vođenje, kritičko mišljenje i ekspertiza u određenom području – kako bi bili uspješni ne samo u profesionalnom smislu, nego u životu općenito.
Jedan od izazova za samo visoko obrazovanje, navodi se u istraživanju, je dinamično okruženje, što znači da sveučilišni nastavnici i savjetnici, a niti sami studenti, ne mogu predvidjeti tehnička znanja potrebna za budućnost. Svrha sveučilišta nije samo priprema za posao, nego visoko obrazovanje treba studentima dati širi spektar vještina koje će im poslužiti da mogu pronaći posao i pripremiti ih na ono što slijedi nakon što posao pronađu – drugim riječima, osposobiti ih da se mogu prilagoditi ne samo zahtjevima posla, nego i promjenama koje se događaju (pri čemu je ključna inovativnost, kreativnost, timski rad, komunikacijske vještine i slično).
Važno je osigurati da se studenti dovoljno rano angažiraju po pitanju razvoja karijere, a primjer toga je IBM-ov program P-TECH (Pathways in Technology Early College High School) koji osnovne vještine potrebne za radno mjesto u bilo kojem području (npr. pismeno i usmeno izražavanje, rješavanje problema i slično) u kurikulum uvrštava već u srednjoj školi. U ovom je programu izrazito niska stopa odustajanja, što se pripisuje tome da pojedinci od samog početka znaju kako će im ono što uče biti korisno na budućem radnom mjestu.
